Zašto slavimo Sve svete i po čemu se taj dan razlikuje od Dušnog dana?

31.10.2021

Zašto slavimo Sve svete i po čemu se taj dan razlikuje od Dušnog dana?

Zašto slavimo Sve svete i po čemu se taj dan razlikuje od Dušnog dana?

Sutra se u Hrvatskoj obilježava blagdan Svih svetih. Drugi nazivi poput Sesvete, Sisveti, Sisvete ili Svisvete uobičajeni su u našim različitim regijama, ali su se mijenjali kroz povijest. Blagdan, kao što ime sugerira, obilježava dan sjećanja na sve svetce, one koji su kanonizirani i oni koji će to tek postati. Prva obilježavanja Svih svetih sežu u 4. stoljeće, kada su kršćani slavili svoje mučenike.

Tijekom prvi tisuću godina kršćanstva, pravila da se nekoga proglasi svetim i nisu bila rigorozna kao danas. Ljudi su zatražili tu čast za nekog istaknutog vjernika koji je možda bio samo dobar čovjek, a Crkva je to redom odobravala. Od prvih 55 papa (počevši sa sv. Petrom), čak 52 pape su proglašeni svetima. Od svih ukupnih papa, ugrubo, 30% ih je proglašeno svetima.

Svetaca je toliko puno da im se stvarna brojka ne može procijeniti, ali ona svakako premašuje 10.000. Kronološki gledano, “najstariji” kršćanski svetci su Sveti Joakim i Ana, roditelji Djevice Marije. Sjetit ćete se priče kako je Herod dao ubiti novorođene dječake oko Betlehema u trenutku kada se Isus rodio, htjedući eliminirati prijetnju koja je, prema legendi, zapisana u Starom zavjetu. Sva ta ubijena djeca također su svetci, a zovu se Nevina dječica.

Mjesta na kalendaru za svetce postajalo je sve manje, a od 4. stoljeća se po prvi puta počinje obilježavati blagdan svih svetih, poznatih i nepoznatih, odnosno Svi sveti. Papa Grgur III. (8. stoljeće), na zahtjev novopečenih irskih monaha, određuje datum na 1. studenoga, kako bi se poklopio s njihovim prijašnjim (keltskim) tradicijama obilježavanja Samhaina, njihove Nove godine.

Povijest o blagdanu Svi sveti

Povijesno gledajući Svi sveti nisu oduvijek bili na dan 1. studenog, već je taj datum mijenjan tri puta. Prvobitno se ova svetkovina u četvrtom stoljeću U Antiohiji na Istoku slavila prvu nedjelju iz Duhova. U rimsko doba ovaj crkveni blagdan također je ponovno uveden, a iza toga stotinjak godina kasnije papa Bonifacije IV ga je premjestio na 13. svibnja koji je hram Pantheon pretvorio u crkvu i blagdan je slavljen u čast crkve svete Marije i svih svetih mučenika.

 Kroz povijest blagdan je slavio sve mučenike koji su postali sveci i upućivao na misli vjernika da život treba biti dobar i svet jer će tada u zagrobnom životu vladati blaženstvo. Na taj dan sjećamo se naših preminulih, palimo svijeće i molimo za naše pokojnike, ali molimo i za duhovnu pomoć koja svakom vjerniku treba.

Običaji Svi sveti

Velika većina nas odlazi na groblja upravo na dan Svih svetih, a zapravo dan kojim se obilježava sjećanje na preminule najmilije je Dušni dan 02. studenog. Blagdan Svi sveti je u čast i slavu svih svetaca kojima se vjernici obraćaju u svojim molitvama. Nekada davno prije puno stoljeća ljudi su na groblja nosili hranu i pića za svoje preminule jer se vjerovalo da će se okrijepiti hranom i pićem. Danas se u mnogim krajevima hrana i piće ne nosi na grobove, već se nose i pale svijeće, te vjenčići ili buketi cvijeća.

Crkva je od početka obilježavala ovaj blagdan posvećen znanim i neznanim svecima koji su bili mučenici i među prvim kršćanima bili proganjani od strane rimskog carstva dok i sam Rim nije prihvatio vjeru. Brojni natpisi u katakombama u kojima se spominju pokojnici svjedok su Starom zavjetu gdje se moli za preminule da im se oproste svi grijesi.

Na dan Svi sveti Crkva organizira brojne mise u crkvama, katedralama, na grobljima slaveći sve svece koji su širili glas vjere za života i na tom svom putu bili žrtve i dali svoj život za promicanje vjere u Boga i Božju riječ.

U Republici Hrvatskoj Svi sveti su svetkovina, ali i neradni blagdan. Ljudi neposredno prije odlaze na groblje, uređuju ih, a za sam blagdan ih obiteljski posjećuju kako bi odali počast svojim preminulima. Ipak, dan nakon Svih svetih zove se Dušni dan, dan kada kršćani mole za sve vjerne mrtve ljude, odnosno njihove duše. Snažna je to simbolika nade i vjere u zagrobni život.

Malo koji kršćanski blagdan i dalje uživa snažnu tradiciju masovne participacije, posebice ako izuzmemo one glavne – Uskrs i Božić. Dakle, u tradicionalnoj rimokatoličkoj vjeroispovijesti, na dan Svih svetih sjećamo se svih poznatih i nepoznatih svetaca, ističući njihovu ljudskost i običnost. Dušni dan je posvećen sjećanju na nama bliske preminule, a tradicionalno se sve to “odradi” na Svi svete.

 

Tiramola