Zlouporaba položaja i ovlasti, prema hrvatskom zakonodavstvu, što je to ?

03.09.2020

Zlouporaba položaja i ovlasti, prema hrvatskom zakonodavstvu, što je to ?

Oprost grijeha političkim moćnicima, počiniteljima kaznenih djela

Priznajmo sami sebi i drugima, koliko smo puta čuli ili pročitali pravnu definiciju „zlouporaba položaja i ovlasti“ ? Suglasit ćete se, puno puta.
A koliko puta ste čuli ili pročitali da je netko osuđen za to kazneno djelo ? Da, čuli ste, poneki prometni policajac koji je tražio novac ili uzeo ponuđeni novac od vozača u prekršaju, carinik zbog šverca robe, neka službena osoba u poreznoj potkupljena zbog neke učinjene usluge trećoj osobi, neki liječnik, šef odjela, koji je uzeo novac i nekog pacijenta preko reda, stavio na listu čekanja za operaciju......itd.
A službene odnosno odgovorne osobe tj. dužnici sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima ?
Prema članku 87. st. 3 KZ-a službena osoba je: državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave......i drugi, da ne nabrajamo.
Ministri, župani, gradonačelnici i načelnici općina one koje je narod birao direktno i indirektno (ministri) ? Da li se i njima sudi i osuđuje ih se za kazneno djelo „zlouporabe položaja i ovlasti „ ?
Zbog lakšeg razumijevanja ove problematike, da podsjetim, trenutno je na snazi Kazneni zakon iz 2011. te izmjene i dopune KZ iz 2012.god., NN.br.125/11 i NN.br.144/12.U članku 291. Zakona regulira se kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Tekst ovog članka Zakona je:

(1)Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast,prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost, pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2)Ako je kaznenim djelom iz stavka 1) ovog članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znantna šteta,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina.
Kada se pročita ovaj članak kaznenog zakona, čitatelju se čini da je sve jasno i da nije neki problem utvrditi, na osnovu ovog članka zakona, da li je počinjeno kazneno djelo.
Službena si osoba s određenim ovlaštenjima i odgovornostima, prekoračio si svoje ovlasti ili nisi obavio dužnost, pa si, ili pribavio sebi ili drugima korist, ili si drugome prouzročio štetu. Jasno da jasnije ne može biti.

U praksi baš i nije tako.

U jednom znanstvenom članku iz 2018. kojeg potpisuju Lana Milivojević i Rahela Valentić a nosi naslov: „Pojedine karakteristike kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti kroz sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu s naglaskom na kažnjavanje počinitelja,posebno policijskih službenika“ iznose se rezultati provedenog istraživanja kaznenog djela Zlouporabe položaja i ovlasti prema članku 291. KZ navedenog Županijskog suda.
Predmet ovog istraživanja bile su pravomoćne sudske odluke donesene u predmetima u povodu počinjenih kaznenih djela Zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ u trogodišnjem vremenskom razdoblju, od 1.siječnja 2015. do 31. prosinca 2017.godine.
Što su zaključile gore navedene autorice?
Uzimajući u obzir da je provedeno istraživanje obavljeno temeljito i sveobuhvatno, a na ovom mjestu nemamo dovoljno prostora o tome pisati, osvrnut ću se samo na neke, za nas zanimljive detalje:
1.Da su počinitelji kaznenog djela iz članka 291.KZ pretežito službene osobe, a u manjoj mjeri su zastupljene odgovorne osobe koje pretežito čine temeljni oblik tog kaznenog djela iz članka 291. KZ
2.Iz prikazanog grafikona izrečenih kaznenih sankcija po članku 291.KZ, od 2015. do 2017. vidljivo je da u 8% slučajeva nije izrečena kazneno-pravna sankcija, u 4,2 % slučaja izrečena je djelomična uvjetna kazna, u 15,8% uvjetna kazna, a u čak 72% slučajeva, izrečena je kazna zatvora koja je zamjenjena za rad za opće dobro!
3.U prikazanom razdoblju samo je jedna od 24 osuđene osobe bila odgovorna osoba u pravnoj osobi. Iz svega proizlazi da se u pravilu hvataju „male ribe“.
4.Državni , regionalni i lokalni dužnosnici, nema ih među optuženima. Zaista impresivan podatak koliko poštenih hrvatskih dužnosnika upravlja lokalnom i regionalnom samoupravom te našom državom!
Čak i prema sjećanju jedva da se možemo prisjetiti nekih od presuda za kazneno djelo po članku 291. KZ među državnim, županijskim i lokalnim dužnosnicima. Trebalo mi je vremena da rekonstruiram neke slučajeve.
Damir Polančec u Podravkinoj aferi Spice (optuženo je bilo nekoliko rukovodilaca koprivničke kompanije da su novcem Podravke pokušali preuzeti vlasništvo nad tvrtkom), ali su kasnije oslobođeni. Sjećam se i ministra poljoprivrede Čobankovića, osuđenog u aferi „Planinska“ u konačnih 730 sati dobrovoljnog rada tj. “guljenja krumpira“.Tu je još i Marina Lovrić Merzel, Sisačko-moslovačka županica optužena za milijunsku proračunsku štetu, rasipanje javnog novca u privatne svrhe, preplaćenu zgradu Hitne pomoći i dr., a jedan od inkriminiranih je bio i Željko Sabo, gradonačelnik Vukovara, „uhvaćen“ u telefonskom podmićivanju gradske vijećnice HDZ- a. Možda ima još nekih, ali zaista se teško prisjetiti koji su to politički dužnosnici kazneno gonjeni i osuđeni.

Što je karakteristično za ove gore optužene i kažnjavane osobe ?

Bili su optuženi i osuđeni ali sa blagim, minimalnim kaznama. Upravo je to srž zaključka znanstvenog istraživanja autorica Lane Milivojević i Rahele Valentić. U zaključku navode sljedeće:
Pri izricanju zatvorske kazne ona je redovno izricana u donjoj granici zakonom propisane kazne, pretežito (8 ili 6 mjeseci) što pokazuje da je sudska politika kažnjavanja u odnosu na ovo kazneno djelo blaga a potom je takva kazna pretežno zamjenjivana za rad za opće dobro. Blagim kažnjavanjem, izricanjem niskih kazni i primjenom alternativnih kaznenih sankcija za pretežiti broj počinitelja kaznenog djela iz članka 291. KZ-a kao korupcijskog kaznenog djela u širem smislu, promašuje se pravi ratio te zakonske odredbe za koju je propisana zatvorska kazna i ne ostvaruje se svrha kažnjavanja u potrebnom opsegu.
Zaključeno je kako blaga politika kažnjavanja, bilo zakonska i/ili sudska, štoviše, pogoduju korupciji koja se kao društveno negativna pojava želi suzbiti i za koju je jasno izražen stav društva kojim se proklamira nulta tolerancija na korupciju. Evidentno je da smo kao društvo u raskoraku između želja i stvarnosti“.
Na kraju, poručio bih lokalnim političkim moćnicima neka ne brinu kad se upuste u kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.
Štiti ih država i njeno zakonodavstvo kao i sudska praksa. Drugim riječima, bit će vam „oprošteno“ baš kao kada se skrušeno obratimo Bogu za oproštaj zbog počinjenog grijeha.

Piše: Veljko Ivančić