ZVONICI BUJŠTINE

22.10.2021

ZVONICI   BUJŠTINE

Toranj kao sastavni dio crkve a kasnije kao zvonik, ima različit razvojni put. Različitost se očitovala obzirom na oblik i  položaj  u odnosu na samu građevinu - crkvu, obzirom na materijal kao i završetak

Najstariji zvonici izgrađeni su još u Siriji i Mezopotamiji. U doba ranog kršćanstava zvonik je bio odvojen od crkve, a u tlocrtu je bio okrugao. Kasnije zvonik postaje sastavni dio same građevine te zvono stoji iznad pročelja crkve «takozvana preslica». Romanička umjetnost, osobito Lombardije, ima izdvojen zvonik u tlocrtu kao četverokut, poznatiji po imenu « campanile». Talijanska riječ «campanile» ima baš izričaj  - izdvojeni zvonik. Radi se o zvonicima odvojenim od srednje sakralne građevine. Za gotičkog razdoblja zvonik je četvrtastog oblika iz kojeg izranja osmerokutna piramida. Renesansa pak donosi četvrtaste jednostavne oblike, dok barok  ponovno donosi bogato razvedene oblike zvonika.

Zvonici  župnih crkava redovito su najviše najuočljivije građevine istarskih mjesta pa tako i Bujštine. Njihova uloga i značenje u prošlosti znatno su  nadilazili potrebe zvonjenja u svrhu pozivanja na molitve,. U uvjetima kad nije bilo drugih načina obavještavanja, zvonjava zvona označavala je opasnost za kraj i samo naselje.. S njihovim je zvucima započinjao najraniji trenutak dana te ujedno otkucavao posljednji upozoravajući na skori kraj danjeg svijetla. Zvona su pozivala na gonjenje stoke na ispašu, njihov povratak u predvečerje. Zvonjava je bila vjesnikom smrti i sahrane, njime se uveličavao kakav vrlo značajan događaj.

          Zvonici Bujštine su građeni u razdoblju od  XV. st. do današnjih dana. Većina su izrađena u maniri romanike a po ugledu na akvilejske i venecijanske zvonike. Po tlocrtnom obliku svi zvonici su kvadratni. Odvojeni su od sakralnog objekta ili s desne ili lijeve strane. Poneki su u pravcu crkvenog pročelja a također sa strane apside ili neposredno ispred crkve. Iznad prostora određenog za zvona, na nekim zvonicima su četvrtasti tamburi, a na nekim se odmah oblikuje vrh zvonika. Vrhovi zvonika završavaju većinom četvrtastom piramidom. Postoje  zvonici  koji završavaju oktogonalnom piramidom  ili pak  u obliku stošca. Neki zvonici završavaju ravno sa zupčanim kruništem a podsjećaju na fortifikacionu arhitekturu XII.st. Ovakvi zvonici poznatiji su pod imenom «chibellino». Moramo znati da su zvonici ujedno ponekad bili i osmatračnice  sa kojih se mogao nadzirati čitav prostor oko grada. Većina zvonika izgrađena je od lomljenog kamena ili dotjeranim lomljenim kamenom. Otvori u visini zvona su u vidu  monofore, bifore ili trifore.

          Danas je  na Bujštini poznato  29 izvedenih zvonika. Većina su ih od visine 10 do 50 metara i samo je jedan u izravnom sklopu sa korpusom sakralnog objekta. Nekih značajnih arhitektonskih  umjetničkih elemenata ne posjeduju, osim jednog zvonika.  Zvonik u selu Sveti Juraj nedaleko  Grožnjana sa kapelom predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika romaničko-gotičke  podgrupe u  Istri. Kapelica je veličine 10 puta 7 metara sa četvrtastim tornjem, veličine  2 x  2 metra a visine 14 metara. Ona je locirana na nadmorskoj visini od 386 metara i to sjeverno od doline rijeke Mirne. Sam objekt lociran je u smjeru istok – zapad a toranj (zvonik) je smješten na istočnoj strani kapele. Ovo je jedini do sada poznat zvonik  kao istočno romanički . Ostali romanički zvonici izgrađeni na Bujštini uočljivo se razlikuju od zvonika Svetog Jurja. Sama lokacija objekta otvara nam veličanstven pogled na harmoniju pejzaža doline Mirne i okolnih brda.

          Zvonici na ovom području kao najistaknutiji dio sakralnih objekata dominiraju okolišem. Svojom visinom naglašavaju ozbiljnost i smirenost a svojom posebnom kamenom obradom pročelja odaju jednostavnost.

 Tekst Zlatan Varelija